Klađenje na kornere u fudbalu obično podrazumeva igru na zbir kornera, uz granicu poput 9,5. Igrač odabira preko ili ispod te linije, dok polovina na kraju linije sprečava nerešen ishod. Postoje i igre na tim koji uzme više udaraca iz ugla, prednost u broju kornera i prvi korner na meču. Računaju se jedino izvedeni korneri: udarac dosuđen od sudije, ali neizveden jer se poluvreme završilo, ne ulazi u ukupan broj. Važi redovnih devedeset minuta uz nadoknadu, bez produžetaka.
Žuti kartoni na tiketu zavise mnogo više od sudije i rivalstva nego od forme timova. Derbi, utakmica za ostanak u ligi ili meč sa mnogo duela najčešće daje više opomena. Arbitar koji rado deli opomene povećava prosečan broj, ali isti arbitar na mirnom meču može da ne pokaže nijedan karton. Podaci o sudijama i timovima pomažu pri proceni, ali iznenađenja su česta, pošto jedno isključenje okreće ceo tok susreta. Ponuda na ovim tržištima često ima veću maržu, zato sitna prednost igrača u proceni brzo nestaje.
Klađenje na kartone prati disciplinu tokom meča. Najzastupljenija je igra na ukupan broj kartona, na primer više ili manje od četiri i po. Mnoge kuće nude i poene za opomene: žuti karton nosi deset poena, crveni karton dvadeset pet, dok drugi žuti posle kog sledi isključenje obično se broji samo kao crveni. Opomene pokazane rezervama na klupi, treneru ili posle završnog zvižduka po pravilu se ne računaju. Opklade na kartone zato zahtevaju proveru pravila baš za to tržište.